yet another movie

petak, 26.10.2007.

Feed animals in the ZOO..

...it's such a perfect day...

Pjevuše mi razni glasovi, a vani kiša pada, pada i pada.
Nešto mi se čini da bi mi dan lakše pao da sam i ja vani, da negdje šećem, da mogu vidjeti osnježene vrhunce..da mogu negdje Njega ugledati.
Al' Njega nema ni za lijek..nema već godinama..
Napisala sam pjesmu već svima, čak i Njemu. A on je ne može ni pročitati jer ne zna da za mene postoji i da je dio mog dana.
Ne zna da je pomisao na njega, ono što me jutrom iz kreveta diže. Da pomisao na njegovo nasmiješeno lice, tjera tmine svakodnevnih ružnih događaja. Nada- da ću ga možda slučajno sresti na putu doma, na putu u trgovinu- to je ono što moj tromi korak ubrzava i mom uspavanom pogledu daje živost.

Ne želim biti jedan od onih jadnika koji cijeli život čeznu za nečim što ne mogu imati jer je krivi trenutak ali sve sam sklonija mišljenju da me upravo takav život očekuje u sljedećih godinu dana.
Poznavajući sebe i uzevši u obzir šanse da upoznam nekoga tko bi mi Njega izbrisao iz glave-srca, taman bih u 2009. mogla zakoračiti "čista".

Kao da kiša jenjava...možda je vrijeme da uhvatim malo svježeg zraka prije negoli padne mrak...možda poslije stavim pjesmu na blog.
Možda je on pročita..možda mu se svidi...možda je komentira..možda će se kriti pod meni nepoznatim imenom pa ga neću moći prepoznati..a možda opet počne padati kiša?

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv